Konzervacijske sheme izvornih pasmina domaćih životinja primarno nastoje sačuvati njihovu genetsku konstituciju, osiguravajući stalnu dinamičku prilagodbu. Dio vrijednosti izvornih pasmina u njihovim je realnim i potencijalnim gospodarskim prednostima (fitnes, izdržljivost, otpornost, radna sposobnost), koje još nisu prepoznate ili nemaju dostatnu razinu značajnosti koja bi im omogućila ekonomsku prednost (profitabilnost). Stoga konzervacijske sheme u jednom značajnom dijelu trebaju sadržati strateške smjernice prelaska izvornih ugroženih pasmina iz kategorije nekonkurentnih u kategoriju konkurentnih (samoodrživih).
Moderni konzervacijski programi ugroženih izvornih pasmina pretpostavljaju potrebu djelomične prilagodbe izvornih pasmina tržištu, na kojemu izvorni genotipovi nižu razinu proizvodnosti nadoknađuju atributima ''ekološko'', ''izvorno'' i ''originalno'', usklađenu s tradicionalnim tehnologijama ili integracijom u konvencionalne tehnologije.
Konzervacijske sheme, vodeći brigu o proizvodnim obilježjima, promoviranjem i marketingom pasmine mogu u značajnoj mjeri podići razinu konkurentnosti ugroženih izvornih pasmina. Kroz razne vidove proizvodnje, temeljene na izvornim genotipovima uključenim u konzervacijske programe, nudi se ograničena serija marketinški ''oplemenjenih'' proizvoda koji potječu od uzgojno u konzervacijskoj shemi manje vrijednih jedinki. Tako se dugoročno povećavaju prihodi uzgajivača izvornih pasmina do razine isplativosti.
Temeljenje konzervacijskih shema na samoodrživosti pasmina u zadanom tržnom okruženju nužnost je koja osigurava sigurnu budućnost izvornim i napose ugroženim pasminama. Stoga konzervacijske sheme trebaju sadržati programe (promišljanja) gospodarske reafirmacije pasmina koji se aktiviraju u vremenu kada se steknu minimalne predispozicije (dostatan broj grla, tehnološka rješenja, interes tržišta i drugo).
Tekst preuzet iz publikacije „Očuvanje biološke raznolikosti u stočarstvu“ Caput P., Ivanković A., Mioč B.